LEKOVITO BILJE


KADA SABIRATI  LEKOVITO BILJE?
Biljka ne sadrži uvijek jednake količine aktivnih tvari, koje je čine Ijekovitom, te je zato veoma važno u koje je vrijeme brati. Isto tako, pojedini dijelovi Ijekovitog bilja ne sabiru se u isto vrijeme.
Citava zeljasta biljka sabire se tek onda kada je zrela za razmnožavanje, tj. kada počinje cvjetati. To je vrijeme kada ona u svojim nadzemnim dijelovima, posebice u listovima, sadrži najviše aktivnih tvari. Kod višegodišnjih zeljastih biljaka prilikom branja valja biti oprezan. Biljku se ne smije čupati iz korijena, nego rezati samo mlađe dijelove, a ostavljati starije prizemne dijelove koji će se ponovo pomladiti. Takvim opreznim branjem stabljike biljka se pomlađuje i štiti od uništenja.
Listovi se beru kao i stabljika, uglavnom u početku cvatnje, što je znak da je potpuno razvijena i da sadrži najviše aktivnih tvari. Pri kraju cvatnje, pogotovo kad se plod formira i dozrijeva, Ijekovito bilje, redovito, posjeduje najmanji sadržaj aktivnih tvari. Kad se beru listovi, obratiti pažnju da budu zeleni, razvijeni i bez nametnika. Listove biljaka što sadrže eterična ulja potrebno je što brže osušiti i pohraniti. Nakon što se osuše, listovi moraju sadržavati približnu boju koju su imali dok je biljka bila u svježem stanju. Promijeni li se znatnije boja, to je znak da su u biljci nastale promjene u sastavu važnijih tvari i da nije za Ijekovitu upotrebu.
Cvjetovi se beru u vrijeme njihove pune razvijenosti, što znači, prije nego su ocvali. Kad se cvjetovi trgaju ili režu, valja paziti da peteljka bude što kraća. Isto tako, ne bi bilo dobro kad bi cvjetove trgali bez peteljki. U tom bi slučaju cvjetovi ubrzano gubili aktivne tvari. Sušiti ih brzo i paziti da na njima ne bude insekata.
Plodovi namijenjeni liječenju beru se neposredno prije sazrijevanja. Mesnatiji plodovi teže se suše pa se zato uglavnom ižlažu većoj toplini u tankim kriškama.
Kora se obično sabire u proljeće jer se tada najlakše guli s drveta. Koru guliti s mlađih grana, ne starijih od dvije do tri godine. Ta je kora manje ispucala i više je glatka, a sadrži više aktivnih tvari.
Podzemni dijelovi dvogodišnjih Ijekovitih biljaka sabiru se koncem prve ili početkom druge godine. Kod višegodišnjih biljaka podzemni dijelovi sabiru se u drugoj godini. Podzemni mesnati dijelovi Ijekovitog bilja sakupljaju se u ranu jesen prije kiša. Oni se pažljivo očiste od zemlje i suhih dijelova, usitne na manje dijelove i onda suše, obično na umjetnoj toplini.
U nastavku poglavlja, dajemo upute koji se dio opisane biljke sabire, u koje vrijeme i na koji se način suše pojedini sabrani dijelovi.
U knjizi srno opisali samo one biljke koje smo preporučivali u pojedinim recepturama. Pored osnovnog naziva Ijekovite biljke, koji se upotrebljava u Hercegovmi, naveli smo latinski i druge nazive, koji se upotrebljavaju u raznim krajevima naše zemlje.




Sutherlandia fructensis
microphylla

 Sutherlandia fructensis
microphylla
-biljka koja raste na jugu Afrike, odavno
su poznata njezina ljekovita svojstva
-upotrebljava se za liječenje mnogih
bolesti pa i onih teških: rak unutrašnjih
organa,znatno popravlja stanje oboljelih
od AIDS-a, liječi TBC, shizofreniju i
kliničku depresiju


Matičnjak
(Melissa officinalis)
Matičnjak
(Melissa officinalis)
-trajnica s razgranjenom stabljikom
-uzgaj se zbog ljekovitih svojstava i
zbog obilja nektara koji nudi pčelama
-jača srce i smiruje lupanje, "trava za
vedrinu", jer jača sve vitalne
sposobnosti, djeluje protiv "crnih
misli", tjeskobe, glavobolje uzrokovane
živčanom napetošću i gubitka
pamćenja
-ima antivirusno, antibakterijsko i
umirujuće djelovanje.
-od 1611. sačuvala se receptura za
proizvodnju “karmelićanske vode” od
matičnjaka
-oleum melissae, skupocjeno ulje koje
se koristi za izradu parfema ili se
njime
premazuju bolna mjesta na tijelu
(reuma i neuralgije)


Gospina trava, kantarion
(Hypericum perforatum)

Gospina trava, kantarion
(Hypericum perforatum)
-raste uz rubove šuma, suhi brežuljci,
polja, livade, kamenita mjesta
-biljka ima fitocidno djelovanje od
kojeg ugibaju stafilokoki, streptokoki
bacili dizenterije, TBC i druge bakterije
-ulje od gospine koristi se za vanjsko
liječenje rana, za rane koje teško
zacjeljuju te za starije opekline
-za pripravak lijeka uzima se biljka sa
cvjetovima i bez korijena


Stolisnik, hajdučka trava
(Achillea millefolium)
-trava za posjekotine, drvosječina trava, tesarska
Stolisnik, hajdučka trava
(Achillea millefolium)
trava, sporiš,kunica, hajdučka trava
-višegodišnja biljka, visine do 80 cm
-poznata je od davnih vremena (spominju je Hipokrat i
Plinije)
-djeluje protuupalno, zacjeljuje rane i zaustavlja krvarenje
-djelotvoran je protiv grčeva, smiruje srce i krvotok
(preporučuje se osobama sklonim angini pectoris)


Majčina dušica
(Thymus serpyllum)
-najdjelotvornija stvar u majčinoj dušici je timol –
eterično ulje tamno crvene boje
Majčina dušica
(Thymus serpyllum)

-najviše eteričnog ulja ima u biljci oko 2 sata
poslije podne
-lijek: za izlučivanje sluzi, kao dezinfekcijsko
sredstvo,protiv kašlja, hripavca, za jačanje
želuca i živaca, kao vrlo djelotvoran napitak
kod oboljenja želuca i crijeva,naročito smanjuje
želučane grčeve, kod nesanice odraslih,
vrtoglavice, bljedoće i slabokrvnosti.



Gavez
(Symphytum officinale)
Gavez
(Symphytum officinale)
-nalazimo ga na vlažnim mjestima, u
blizini seoskih dvorišta, jarcima, uz vode i
na vlažnim livadama
-kao lijek se najviše koristi crni korijen
-lijek: protiv plućnih bolesti, kašlja i grčeva
-u prahu se stavlja na svježe rane,
pomaže obnavljanju tkiva








Trputac/bokvica
Trputac/bokvica
(Plantago sp.)
-djeluje protiv upale kože i sluznice,
liječi zubobolju i čisti krv



Neven
(Calendula officinalis)
-jednogodišnja biljka, visina 30-50 cm
-podrijetlo: mediteranska biljka
-srednjevjekovni spisi opisuju njegova
Neven
(Calendula officinalis)
ljekovita svojstva: koristio se kao lijek
protiv žutice, kuge i raka
-cvjetovi nevena se smatraju se
univerzalnim sredstvom za rješavanje
kožnih problema
-nevenovi cvjetovi koriste se i kao
prirodna boja



Pelin
(Arthemisia absinthium)
-biljka visine 0,5 do 1m
-ljekoviti su cvjetni vrhovi s listićima
-ulje sadrži terpen te oko 3-10 % tujona
(otrov)
-upotrebljava se u liječenju loše probave,
Pelin
(Arthemisia absinthium)
slabog apetita, podrigivanja, žgaravice,
glista , bolesti jetre, slezene, bubrega,
žutice,groznice, grušanja krvi i mokraćnog
mjehura
-znakovi trovanja: povraćanje, zbunjenost,
glavobolja i nesvjestica (predoziranost u
upotrebi protiv glista, prekomernog
uživanja pelinkovca, izazivanja pobačaja)




Verbena, željezarka
(Verbena officinalis)

Verbena, željezarka
(Verbena officinalis)
-kao lijek se upotrebljavaju vrhovi
dijelovi, cvjetovi i listovi
-stari su Rimljani biljku upotrebljavali
za čišćenje žrtvenika podignutih
Jupiteru
-pridavali su joj moć koja junacima
pribavlja neranjivost pa i besmrtnost.







ALPSKA RUZA ili PJENIŠNIK — rhododendron ferrugineum
Drugi nazivi: sleč, crvena alpska ruža, gorska ruža, rododendron.
Opis biljke: alpska ruža ili pjenišnik planinska je biljka što raste isključivo na visokim planinskim područjima. To je zimzelena i trajna biljka što raste u grmovima. Listovi su kožasti i jajastog oblika. S gornje strane listovi su tamnozeleni, a s donje u početku žutozeleni, a poslije smeđi, nalik rđi, i Ijuskavi. Cvjetovi su crvene boje, zvonasti, skupljeni u grozdaste cvatove.
Vrijeme cvatnje: od lipnja do kraja kolovoza.
Stanište: Rasprostranjena je na planinskom području, uglavnom na visinama od 1500 do 2500 metara.
Ljekoviti dio biljke: listovi koji se beru neposredno prije cvatnje biljke.
Ljekovito djelovanje: alpska ruža ili pjenišnik Ijekovita je biljka kojom se pospješuje izlučivanje znoja i mokraće. Koristi se, zatim, u liječenju reumatizma zglobova, bolova u mišićima, uloga(gihta) i neuralgičnih bolova.




ANĐELIKA — angelica silvestris

Drugi nazivi: angelika, anđeoski korijen, anđeosko drvo, kravojac, divlja pirevina, siriš, šiviz.
Opis biljke: anđelika je dvogodišnja biljka iz porodice štitarki. Prilično je nalik kimu i anišu. Doseže visinu do 2 m. Stabljika je okrugla, uzdužno brazdasta, šuplja i plavičaste boje. Razgranjuje se samo na gomjim dijelovima. Listovi su veliki, dvostruko i trostruko razdijeljeni i na krajevima nazubljeni. Cvijet je štitac sa zelenka-stirn i žućkastobijelim cvjetićima. Ogranci štica imaju kratke, čekinjaste zaštitne listiće. Korijen je sineđe do crvenkastosmeđe boje. Miris korijena je jako aromatičan i ugodan, a okus sladunjav, poslije oštar i gorak.
Vrijeme cvatnje: od srpnja do kolovoza.
Ljekovito djelovanje: čaj od listova anđelike grije želudac, čisti krv i rnokraćni mjehur. U mješavini s drugi.m biljkama izlučuje otrovne i pokvarene sokove iz krvi, želuca i crijeva te otklanja trbobolju, nadimanje, dizenteriju, grčeve i otvorene i zatvorene šuljeve (hemeroide), sluz u prsirna, bolesti grla, a isto tako, veoma je koristan u liječenju kožnih bolesti i osipa.
Anđelika je jedna od najstarijih Ijekovitih biljaka, koja do danas nije izgubila na vrijednosti. Naziv, anđeoski ili sveti korijen« dobila je za vrijeme haranja kuge u Evropi. Zahvaljujući korijenu anđelike, tom prilikom mnoštvo se Ijudi spasilo od tzv. cme smrti.


ANIŠ — pimpinella anisum

Drugi nazivi: anason, anis, slatki janež, slatki komorač, slatki kopar, slatki kumin.
Opis biljke: aniš je jednogodišnja biljka koja izraste od 1/2 do 1 metra visine. Ima granatu, pahuljavim dlačicama pokrivenu šupIju stabljiku, s okruglasto nazubljenim, srednjim — dvostruko perastim, a gomjim — uskim lancetastim bijelim cvjetićima. Najdonji listovi sastoje se od 3 okruglasto urezana listića, srednji listovi su prstenasti, a gornji usko krpasto razdijeljeni. Plod je jajastog oblika, prema vrhu sužen, a sa strana malo stisnut, dugačak 3 do 6 mm. Boja ploda je svijetlozelenosiva.
Ljekoviti dijelovi biljke: za lijek se upotrebljava plod, odnosno zrelo sjeme što se sabire samo po suhom vremenu.
Ljekovito djelovanje: sjeme aniša djeluje protiv nadimanja, umiruje grčeve, jača želudac i pospješuje probavu i odvod štetnih sokova iz organizma te čisti krv i jača živce. Cisti od sluzi pluća, želudac, mjehur i bubrege, jača probavne organe, popravlja neurednu menstruaciju te otklanja nesanicu.




ARIŠ — larix europaea

Drugi nazivi: arič, ariševina, gorski mecesan, macesan. Opis biljke: ariš je jedino cmogorično drvo što svake godine gubi listove, tj. iglice. Drvo je visoko od 20 do 40 metara, s tankim pognutim granama, crvenosmeđom ispucanom korom i šiljastom krošnjom. Fine i mekane iglice rastu zasebno na dugim i tankim izdancima u kiticama po dvadeset do šezdeset u broju, koje u jesen otpadaju. Ariš je jednodomna biljka koje se crveni, mirisavi ienski cvjetovi razvijaju u male šišarice. Kora, smola i iglice imaju balzamičan miris, nalik na limun. Smola ima miris na balzam, a okus poput terpentina.
Vrijeme cvatnje: travanj i svibanj, a sjeme sazrijeva u listopadu i studenom.
StaniSte: ariš ponajbolje uspijeva u planinama, a često sačinjava goleme šumske prostore. Brzo raste i zbog toga se sadi i uzgaja.
Ljekoviti dijelovi biljke: za lijek se skupljaju zeleni češeri u proljeće i početkom Ijeta, iglice u toku cijele godine, a smola i kora u jesen.
Ljekovito djelovanje: iglice i mladi češeri koriste se za pripremanje uvarka, za kupku u liječenju nervno rastrojenih bolesnika, rekonvalescenata i jako slabih osoba. Isto tako, iglice i kora koriste se za pripremanje obloga za liječenje upaljenih rana, prignječenosti i čireva. Caj pripremljen od kore ariša tjera na mokrenje, liječi vodenu bolest u početku, žuticu, reumu u zglobovima, osip i čireve.
Smola pripremljena s vinom i medom čisti začepljenu jetru, drobi i lagano odvaja pijesak i kamenje iz žuči, bubrega i mokraćnog mjehura, a kod upale grla koristi se za grgljanje.



ARNIKA ili MORAVKA amica montana

Drugi naz.ivi: brđanka, veprovac, vučji zub.
Opis biljke: arnika ili moravka je dugotrajna, aromatična biljka visine do 60 cm. Stablo je uspravno i malo razgranato s jednom cvjetnom glavicom. Listovi su sitni, nasuprotni i malo nazubljeni, a pri dnu stabla složeni u rozetu. Cvijet je glavica s jezičastim vjenčićem na vrhu stabljike i proSirenim cvjetovima koji imaju pricvjetne listiće. Cvjetovi su žuti ili narančastocrveni.
StaniSte: raste na suhim livadama, obroncima i brdima.
Lfekoviti dijelovi biljke: za lijek se koriste cvijet, korijen, odnosno podanak i listovi. Cvijet se skuplja u vrijeme cvatnje, a korijenje u prolječe. 1 cvijet i korijen amike ili moravke potrebno je brzo sušiti, da odviše ne ishlape.
Ljekovito djelovanje: amika ili moravka, prije svega, koristi se u liječenju rana, pri čemu ublažava bolove i pospješuje njihovo zacjeljivanje. U tu svrhu priprema se tinktura od moravke što se razrjeđuje s vodom. Korisna je, također, u liječenju grla te s drugim travama u liječenju upale pluća, tifusa, slabosti srca, za pospješivanje cirkulacije krvi i izlučivanje znoja i mokraće.

BEDRENIKA OBICNA — pimpinella saxifraga

Drugi naziv: velika siljevina.
Opis biljke: podzemna stabljika joj je razvijena. Listovi su perasti.
Vrijeme cvatnje: cvate ružičastobijelim ili žutim cvjetićima od lipnja do listopada.
Stanište: raste na suhim livadama, uz putove i šikare i naraste do 80 cm visine.
Ljekoviti dio biljke: u proljeće i jesen sabire se podanak kojega je miris nalik mirisu klinčića. Suši se u hladu na mjestu s mnogo zraka.
Ljekovito djelovanje: koristi se za liječenje živaca, bolesti pluća, astme, reumatskih bolesti, slabokrvnosti i bubrega koji su oboljeli od bubrežnog 
kamenca.

BOKVICA ŽENSKA ili TRPUTAC VELIKI plantago major

Drugi naz.ivi: paskavica, pitoma bokvica, široki trputac, velika bokvica, bukvica.
Opis biljke: prizemni listovi bokvice ženske ili trpuca velikog složeni su u obliku rozete, širokog su jajolikog oblika, na rubovima djelomično ili svekoliko nazubljeni. Na golim listovima ističe se uglavnom 7 provodnih žila. Cvjetna stapka je uspravna i okrugla a cvjetni klasić je duguljastovaljkast.
Stanište: bokvica ženska ili trputac veliki može se naći na zapuštenim livadama, pustim zemljištima, stazama i putovima, ali i u vlažnim grabama od nizina do visokih planinskih područja.
Ljekoviti dio biljke: za lijek se sabiru samo listovi, a suše se u tankim slojevima na hladnom i prozračnom mjestu.
Ljekovito djelovanfe: koristi se kao sredstvo za liječenje rana i čireva jer suzbija upale. Isto kao bokvica muška ili trputac muški, koristi se kao lijek protiv kašlja i za rastvaranje sluzi, iako se u tome daje više prednosti trpucu muškom. Koristi se u liječenju bolesti mokraćnog mjehura te čireva na želucu i crijevima.







BOR OBICNI — pinus silvestris


Drugi nazivi: bijeli bor, cam, divlji bor, lucevina, šumski bor.
Opis biljke: bijeli bor ima stablo koje može narasti više od 10 metara. Korijen bijelog bora prodire duboko u tlo. Dok je mladi, njegove grane i deblo pokriveni su smede-crvenkastom korom koja poslije postaje sivo-smedom. Grane se šire u obliku kišobrana. Iglice bijeloga bora sastavljene su u cupercima po dvije zajedno, duge su 5 do 6 cm, a boja im je sivo-zelena. Cvjetovi su jednodomni. Iz ženskih cvjetova oblikuju se mali cešeri, koji u pocetku imaju crvenkastu, a poslije smedu boju i postaju drvenasti.
Vrijeme cvatnje: svibanj, a sjeme sazrijeva tek u listopadu iduce godine.
Stanište: bijeli bor rasprostranjen je po cijeloj Evropi, a raste kako u brdskim tako i u nizinskirn podrucjima.
Ljekoviti dijelovi biljke: za lijek se upotrebljavaju mladi izdanci i iglice. Iglice bora, kao i sve iglice cetinara, valja upotrebljavati, po mogucnosti, neposredno nakon branja, jer se vitamin C gubi sušenjem, tako da iglice (cetine) koje se cuvaju više od godinu dana potpuno izgube svoja Ijekovita svojstva.
Ljekovito djelovanje: mladi izdanci bora koriste se u lijecenju zastarjelih katara dišnih putova, promuklosti, kašlja, laganijeg bron-hitisa, za inhalaciju i sl. Mladi izdanci i iglice koriste se, takoder, u lijecenju astme te u lijecenju reumatskh bolesti i gihta (uloga). Kod grceva izazvanih žucnim kamencima koristi se tek istekla smola. Za lijecenje odredenih boles.ti, iako rjede koriste se i cešeri.



BOSILJAK — ocimum basilicum

Drugi nazivi: bosiok, bosilje, fasliđan, masliđan.
Opis biljke: bosiljak je jednogodišnja mirisava, zeljasta biljka koja izraste 30 do 40 cm sa razgranjenom stabljikom. Listovi su jajoliki i na kraju šiljasti. Mali, bijeli, dvousnati cvjetovi nalaze se u gornjem dijelu stabljike i tvore pršljen.
Vrijeme cvatnje: od srpnja do kolovoza.
Stanište: bosiljak se uzgaja u vrtovima i loncima. Cijela biljka je veoma ugodna mirisa.
Ljekoviti dijelovi biljke: za lijek se upotrebljava cijela biljka sa sjemenom.
Ljekovito djelovanje: bosiljak se koristi za umirenje živaca, grčeva u želucu, lakše mokrenje, liječenje astme i zapaljenje bubrega. Koristi se, također, za poboljšanje teka i protiv nesanice. Sjemenkama bosiljka liječe se mokraćni organi.

BREZA — betula
Drugi nazivi: brez, brezuša, briza, brizovina, metlika.
Opis biljke: postoje dvije vrsti breza: bijela ili obična breza i cvetna ili sjeverna breza. U liječenju Ijekovitim biljem obje imaju jednaku vrijednost.
Breza je 10 do 25 m visoko drvo s tankim, vitkim grančicama i bijelom glatkom korom što se može Ijuštiti na listiće tanke poput papira. Listovi na peteljkama su koso četvrtasti ili trokutasti, zašiIjeni i dvostruko pilasti. Cvjetne rese dugačke su 3 do 4 cm, a razvijaju se zajedno s lišćem.
Vrijeme cvatnje: konac travnja i u svibnju. Stanište: rasprostranjena je na planinama, a nalazi se pojedinačno ili u skupinama. Najčešće se nalazi na močvamom i vlažnom tlu, i kao ukrasno drvo po parkovima.
Ljekoviti dijelovi biljke: za lijek se skupljaju sok, rese, listovi i kora. Sok se vadi koncem veljače ili početkom ožujka, a lišće se bere za vrijeme cijele vegetacije. Kora se prikuplja u proljeće i jesen.
Ljekovito djelovanje: u prolječe, kad počnu kolati sokovi, probuši se rupa u stablu. U nju se stavi tanka cjevčica pomoću koje dobivamo brezov sok. U soku se nalazi šećer te, ukoliko ga grijemo da provri, dobivamo brezovo vino. Sok i vino su odličan lijek za liječenje ateroskleroze, gojaznosti, bubrežnih kamenaca i drugih bubrežnih bolesti. Uklanja slabo rnokrenje, bjelančevine u mokraći i čisti krv.
Čaj od brezovog lišća i resa pojačava izlučivanje mokraće, odstranjuje kiselinu iz organizma te liječi groznicu, reumatske bolesti i vodenu bolest.


BETONIKA ili KLAŠ — betonica officinalis (stachys o.)

Drugi naz.ivi: betunika, crvena metvica, cistac, gušar, petonika, ranilist, ranjak.
Opis biljke: betonika ili klaš malena je biljka s duguljasto-jajastim crvenim listovima što su nazubljeni na svojim krajevima. Cvjetovi su skupljeni u 10 cm dugacki cvat sa ružicasto-modrim cvjeticima.
Vrifeme cvatnfe: od srpnja do rujna.
StaniSte: betonika ili klaš raširena je po cijeloj Evropi, a nalazi se na vlažnim livadama, svijetlim prozracnim šumama, zatim, na suhim šumskim livadama, suncanim obroncima i brdskim livadama.
Ljekoviti dijelovi biljke: za lijek skupljaju se listovi i korijen, i to za vrijeme cvatnje. Suši se na sjenovitom i prozracnom mjestu.
Ljekovito djelovanje: listovi betonike ili klaša služe u lijecenju rastrojenih i slabih živaca, padavica, žutice, astme, za cišcenje pluca, protiv povracanja krvi, žgaravice, vodene bolesti, reumatskih bolesti, uloga (gihta) i želucanog katara. Korijen se koristi kod povracanja i otrovanja.                                                        


BOKVICA MUSKA ili  TRPUTAC MUŠKI — plantago lanceolata

Drugi nazivi: konjska rebra, mala bokvica, koncula, žilovlak.
Opis biljke: bokvica muška ili trputac muški trajna je biljka s prizemnim, uskim, sulicastim, golim i žilavim listovima. Na listo-virna je naglašeno 3 do 5 provodnih žila. Cvjetna stapka je bez listova, uglasta i uspravna, a završava zeleno-smedim cvijetnim klasom. Plod je dvosjemeni tobolac.
Vrijeme cvatnje: od svibnja do pocetka rujna.
Ljekoviti dijelovi biljke: za lijek se skupljaju korijen, listovi prije cvatnje, a sjeme nakon što sazrije.
Ljekovito djelovanje: bokvica muška ili trputac muški sadrži mnoge Ijekovite tvari koje joj daju sposobnost u lijecenju svih oboljenja organa za disanje, osobito kod vece ili manje nakupine sluzne izlucevine. Izvrstan je prirodni lijek kod plucne astme, upale plucnih vrškova, kašlja, hripavca, cak i tuberkuloze pluca.

























>>> Klik za pocetnu stranu <<<