KADA SABIRATI LEKOVITO BILJE?
Biljka ne sadrži uvijek jednake količine aktivnih tvari,
koje je čine Ijekovitom, te je zato veoma važno u koje je vrijeme brati. Isto
tako, pojedini dijelovi Ijekovitog bilja ne sabiru se u isto vrijeme.
Citava
zeljasta biljka sabire se tek onda kada je zrela za razmnožavanje, tj. kada
počinje cvjetati. To je vrijeme kada ona u svojim nadzemnim dijelovima,
posebice u listovima, sadrži najviše aktivnih tvari. Kod višegodišnjih
zeljastih biljaka prilikom branja valja biti oprezan. Biljku se ne smije čupati
iz korijena, nego rezati samo mlađe dijelove, a ostavljati starije prizemne
dijelove koji će se ponovo pomladiti. Takvim opreznim branjem stabljike biljka
se pomlađuje i štiti od uništenja.
Listovi se
beru kao i stabljika, uglavnom u početku cvatnje, što je znak da je potpuno
razvijena i da sadrži najviše aktivnih tvari. Pri kraju cvatnje,
pogotovo kad se plod formira i dozrijeva, Ijekovito bilje, redovito, posjeduje
najmanji sadržaj aktivnih tvari. Kad se beru listovi, obratiti pažnju da budu
zeleni, razvijeni i bez nametnika. Listove biljaka što sadrže eterična ulja
potrebno je što brže osušiti i pohraniti. Nakon što se osuše, listovi moraju
sadržavati približnu boju koju su imali dok je biljka bila u svježem stanju.
Promijeni li se znatnije boja, to je znak da su u biljci nastale promjene u
sastavu važnijih tvari i da nije za Ijekovitu upotrebu.
Cvjetovi se beru u vrijeme njihove pune razvijenosti, što
znači, prije nego su ocvali. Kad se cvjetovi trgaju ili režu, valja paziti da
peteljka bude što kraća. Isto tako, ne bi bilo dobro kad bi cvjetove trgali bez
peteljki. U tom bi slučaju cvjetovi ubrzano gubili aktivne tvari. Sušiti ih
brzo i paziti da na njima ne bude insekata.
Plodovi
namijenjeni liječenju beru se neposredno prije sazrijevanja. Mesnatiji plodovi
teže se suše pa se zato uglavnom ižlažu većoj toplini u tankim kriškama.
Kora se
obično sabire u proljeće jer se tada najlakše guli s drveta. Koru guliti s
mlađih grana, ne starijih od dvije do tri godine. Ta je kora manje ispucala i
više je glatka, a sadrži više aktivnih tvari.
Podzemni dijelovi dvogodišnjih
Ijekovitih biljaka sabiru se koncem prve ili početkom druge godine. Kod
višegodišnjih biljaka podzemni dijelovi sabiru se u drugoj godini. Podzemni
mesnati dijelovi Ijekovitog bilja sakupljaju se u ranu jesen prije kiša. Oni se
pažljivo očiste od zemlje i suhih dijelova, usitne na manje dijelove i onda
suše, obično na umjetnoj toplini.
U nastavku poglavlja, dajemo upute koji se dio opisane
biljke sabire, u koje vrijeme i na koji se način suše pojedini sabrani
dijelovi.
U knjizi srno opisali samo one biljke
koje smo preporučivali u pojedinim recepturama. Pored osnovnog naziva Ijekovite
biljke, koji se upotrebljava u Hercegovmi, naveli smo latinski i druge nazive,
koji se upotrebljavaju u raznim krajevima naše zemlje.
Sutherlandia fructensis
microphylla
|
Sutherlandia fructensis
microphylla
-biljka koja raste na jugu Afrike, odavno
su poznata njezina ljekovita svojstva
-upotrebljava se za liječenje mnogih
bolesti pa i onih teških: rak unutrašnjih
organa,znatno popravlja stanje oboljelih
od AIDS-a, liječi TBC, shizofreniju i
kliničku depresiju
Matičnjak
(Melissa officinalis)
Matičnjak
(Melissa officinalis)
|
-trajnica s razgranjenom stabljikom
-uzgaj se zbog ljekovitih svojstava i
zbog obilja nektara koji nudi pčelama
-jača srce i smiruje lupanje, "trava za
vedrinu", jer jača sve vitalne
sposobnosti, djeluje protiv "crnih
misli", tjeskobe, glavobolje uzrokovane
živčanom napetošću i gubitka
pamćenja
-ima antivirusno, antibakterijsko i
umirujuće djelovanje.
-od 1611. sačuvala se receptura za
proizvodnju “karmelićanske vode” od
matičnjaka
-oleum melissae, skupocjeno ulje koje
se koristi za izradu parfema ili se
njime
premazuju bolna mjesta na tijelu
(reuma i neuralgije)
Gospina trava, kantarion
(Hypericum perforatum)
|
Gospina trava, kantarion
(Hypericum perforatum)
-raste uz rubove šuma, suhi brežuljci,
polja, livade, kamenita mjesta
-biljka ima fitocidno djelovanje od
kojeg ugibaju stafilokoki, streptokoki
bacili dizenterije, TBC i druge bakterije
-ulje od gospine koristi se za vanjsko
liječenje rana, za rane koje teško
zacjeljuju te za starije opekline
-za pripravak lijeka uzima se biljka sa
cvjetovima i bez korijena
Stolisnik, hajdučka trava
(Achillea millefolium)
-trava za posjekotine, drvosječina trava, tesarska
Stolisnik, hajdučka trava
(Achillea millefolium)
|
trava, sporiš,kunica, hajdučka trava
-višegodišnja biljka, visine do 80 cm
-poznata je od davnih vremena (spominju je Hipokrat i
Plinije)
-djeluje protuupalno, zacjeljuje rane i zaustavlja krvarenje
-djelotvoran je protiv grčeva, smiruje srce i krvotok
(preporučuje se osobama sklonim angini pectoris)
Majčina dušica
(Thymus serpyllum)
-najdjelotvornija stvar u majčinoj dušici je timol –
eterično ulje tamno crvene boje
Majčina dušica
(Thymus serpyllum)
|
-najviše eteričnog ulja ima u biljci oko 2 sata
poslije podne
-lijek: za izlučivanje sluzi, kao dezinfekcijsko
sredstvo,protiv kašlja, hripavca, za jačanje
želuca i živaca, kao vrlo djelotvoran napitak
kod oboljenja želuca i crijeva,naročito smanjuje
želučane grčeve, kod nesanice odraslih,
vrtoglavice, bljedoće i slabokrvnosti.
Gavez
(Symphytum officinale)
Gavez
(Symphytum officinale)
|
-nalazimo ga na vlažnim mjestima, u
blizini seoskih dvorišta, jarcima, uz vode i
na vlažnim livadama
-kao lijek se najviše koristi crni korijen
-lijek: protiv plućnih bolesti, kašlja i grčeva
-u prahu se stavlja na svježe rane,
pomaže obnavljanju tkiva
Trputac/bokvica
Trputac/bokvica
|
(Plantago sp.)
-djeluje protiv upale kože i sluznice,
liječi zubobolju i čisti krv
Neven
(Calendula officinalis)
-jednogodišnja biljka, visina 30-50 cm
-podrijetlo: mediteranska biljka
-srednjevjekovni spisi opisuju njegova
Neven
(Calendula officinalis)
|
ljekovita svojstva: koristio se kao lijek
protiv žutice, kuge i raka
-cvjetovi nevena se smatraju se
univerzalnim sredstvom za rješavanje
kožnih problema
-nevenovi cvjetovi koriste se i kao
prirodna boja
Pelin
(Arthemisia absinthium)
-biljka visine 0,5 do 1m
-ljekoviti su cvjetni vrhovi s listićima
-ulje sadrži terpen te oko 3-10 % tujona
(otrov)
-upotrebljava se u liječenju loše probave,
Pelin
(Arthemisia absinthium)
|
slabog apetita, podrigivanja, žgaravice,
glista , bolesti jetre, slezene, bubrega,
žutice,groznice, grušanja krvi i mokraćnog
mjehura
-znakovi trovanja: povraćanje, zbunjenost,
glavobolja i nesvjestica (predoziranost u
upotrebi protiv glista, prekomernog
uživanja pelinkovca, izazivanja pobačaja)
Verbena, željezarka
(Verbena officinalis)
|
Verbena, željezarka
(Verbena officinalis)
-kao lijek se upotrebljavaju vrhovi
dijelovi, cvjetovi i listovi
-stari su Rimljani biljku upotrebljavali
za čišćenje žrtvenika podignutih
Jupiteru
-pridavali su joj moć koja junacima
pribavlja neranjivost pa i besmrtnost.
ALPSKA RUZA
ili PJENIŠNIK —
rhododendron ferrugineum
Drugi nazivi: sleč, crvena alpska ruža, gorska ruža,
rododendron.
Opis biljke: alpska ruža
ili pjenišnik planinska je biljka što raste isključivo na visokim planinskim
područjima. To je zimzelena i trajna biljka što raste u grmovima. Listovi su
kožasti i jajastog oblika. S gornje strane listovi su tamnozeleni, a s donje u
početku žutozeleni, a poslije smeđi, nalik rđi, i Ijuskavi. Cvjetovi su crvene
boje, zvonasti, skupljeni u grozdaste cvatove.
Vrijeme cvatnje: od lipnja do kraja kolovoza.
Stanište: Rasprostranjena je na planinskom području, uglavnom na
visinama od 1500 do 2500 metara.
Ljekoviti dio
biljke: listovi koji se beru neposredno prije cvatnje biljke.
Ljekovito djelovanje: alpska ruža
ili pjenišnik Ijekovita je biljka kojom se pospješuje izlučivanje znoja i
mokraće. Koristi se, zatim, u liječenju reumatizma zglobova, bolova u mišićima,
uloga(gihta) i neuralgičnih bolova.
ANĐELIKA — angelica
silvestris
Drugi nazivi: angelika,
anđeoski korijen, anđeosko drvo, kravojac, divlja pirevina, siriš, šiviz.
Opis biljke: anđelika je
dvogodišnja biljka iz porodice štitarki. Prilično je nalik kimu i anišu. Doseže
visinu do 2 m. Stabljika je okrugla, uzdužno brazdasta, šuplja i plavičaste
boje. Razgranjuje se samo na gomjim dijelovima. Listovi su veliki, dvostruko i
trostruko razdijeljeni i na krajevima nazubljeni. Cvijet je štitac sa
zelenka-stirn i žućkastobijelim cvjetićima. Ogranci štica imaju kratke,
čekinjaste zaštitne listiće. Korijen je sineđe do crvenkastosmeđe boje. Miris
korijena je jako aromatičan i ugodan, a okus sladunjav, poslije oštar i gorak.
Vrijeme cvatnje: od srpnja do kolovoza.
Ljekovito djelovanje: čaj od listova anđelike grije
želudac, čisti krv i rnokraćni mjehur. U mješavini s drugi.m biljkama izlučuje
otrovne i pokvarene sokove iz krvi, želuca i crijeva te otklanja trbobolju,
nadimanje, dizenteriju, grčeve i otvorene i zatvorene šuljeve (hemeroide), sluz
u prsirna, bolesti grla, a isto tako, veoma je koristan u liječenju kožnih
bolesti i osipa.
Anđelika je jedna od najstarijih
Ijekovitih biljaka, koja do danas nije izgubila na vrijednosti. Naziv, anđeoski
ili sveti korijen« dobila je za vrijeme haranja kuge u Evropi. Zahvaljujući
korijenu anđelike, tom prilikom mnoštvo se Ijudi spasilo od tzv. cme smrti.
ANIŠ — pimpinella
anisum
Drugi nazivi: anason,
anis, slatki janež, slatki komorač, slatki kopar, slatki kumin.
Opis biljke: aniš je
jednogodišnja biljka koja izraste od 1/2 do 1 metra visine. Ima granatu,
pahuljavim dlačicama pokrivenu šupIju stabljiku, s okruglasto nazubljenim,
srednjim — dvostruko perastim, a gomjim — uskim lancetastim bijelim cvjetićima.
Najdonji listovi sastoje se od 3 okruglasto urezana listića, srednji listovi su
prstenasti, a gornji usko krpasto razdijeljeni. Plod je jajastog oblika, prema
vrhu sužen, a sa strana malo stisnut, dugačak 3 do 6 mm. Boja ploda je
svijetlozelenosiva.
Ljekoviti
dijelovi biljke: za lijek se upotrebljava plod, odnosno
zrelo sjeme što se sabire samo po suhom vremenu.
Ljekovito djelovanje: sjeme aniša
djeluje protiv nadimanja, umiruje grčeve, jača želudac i pospješuje probavu i
odvod štetnih sokova iz organizma te čisti krv i jača živce. Cisti od sluzi
pluća, želudac, mjehur i bubrege, jača probavne organe, popravlja neurednu
menstruaciju te otklanja nesanicu.
ARIŠ — larix
europaea
Drugi nazivi: arič,
ariševina, gorski mecesan, macesan. Opis biljke: ariš je jedino
cmogorično drvo što svake godine gubi listove, tj. iglice. Drvo je visoko od 20
do 40 metara, s tankim pognutim granama, crvenosmeđom ispucanom korom i
šiljastom krošnjom. Fine i mekane iglice rastu zasebno na dugim i tankim
izdancima u kiticama po dvadeset do šezdeset u broju, koje u jesen otpadaju.
Ariš je jednodomna biljka koje se crveni, mirisavi ienski cvjetovi razvijaju u male
šišarice. Kora, smola i iglice imaju balzamičan miris, nalik na limun. Smola
ima miris na balzam, a okus poput terpentina.
Vrijeme
cvatnje: travanj i svibanj, a sjeme sazrijeva u listopadu i
studenom.
StaniSte: ariš
ponajbolje uspijeva u planinama, a često sačinjava goleme šumske prostore. Brzo
raste i zbog toga se sadi i uzgaja.
Ljekoviti
dijelovi biljke: za lijek se skupljaju zeleni češeri u
proljeće i početkom Ijeta, iglice u toku cijele godine, a smola i kora u jesen.
Ljekovito
djelovanje: iglice i mladi češeri koriste se za pripremanje uvarka,
za kupku u liječenju nervno rastrojenih bolesnika, rekonvalescenata i jako
slabih osoba. Isto tako, iglice i kora koriste se za pripremanje obloga za
liječenje upaljenih rana, prignječenosti i čireva. Caj pripremljen od kore
ariša tjera na mokrenje, liječi vodenu bolest u početku, žuticu, reumu u
zglobovima, osip i čireve.
Smola pripremljena s vinom i medom čisti
začepljenu jetru, drobi i lagano odvaja pijesak i kamenje iz žuči, bubrega i
mokraćnog mjehura, a kod upale grla koristi se za grgljanje.
ARNIKA ili
MORAVKA — amica
montana
Drugi naz.ivi: brđanka, veprovac, vučji zub.
Opis biljke: arnika ili
moravka je dugotrajna, aromatična biljka visine do 60 cm. Stablo je uspravno i
malo razgranato s jednom cvjetnom glavicom. Listovi su sitni, nasuprotni i malo
nazubljeni, a pri dnu stabla složeni u rozetu. Cvijet je glavica s jezičastim
vjenčićem na vrhu stabljike i proSirenim cvjetovima koji imaju pricvjetne
listiće. Cvjetovi su žuti ili narančastocrveni.
StaniSte: raste na suhim livadama, obroncima i brdima.
Lfekoviti
dijelovi biljke: za lijek se koriste cvijet, korijen,
odnosno podanak i listovi. Cvijet se skuplja u vrijeme cvatnje, a korijenje u
prolječe. 1 cvijet i korijen amike ili moravke potrebno je brzo sušiti, da
odviše ne ishlape.
Ljekovito djelovanje: amika ili
moravka, prije svega, koristi se u liječenju rana, pri čemu ublažava bolove i
pospješuje njihovo zacjeljivanje. U tu svrhu priprema se tinktura od moravke
što se razrjeđuje s vodom. Korisna je, također, u liječenju grla te s drugim
travama u liječenju upale pluća, tifusa, slabosti srca, za pospješivanje
cirkulacije krvi i izlučivanje znoja i mokraće.
BEDRENIKA
OBICNA — pimpinella
saxifraga
Drugi naziv: velika siljevina.
Opis biljke: podzemna
stabljika joj je razvijena. Listovi su perasti.
Vrijeme
cvatnje: cvate ružičastobijelim ili žutim cvjetićima od lipnja do
listopada.
Stanište: raste na
suhim livadama, uz putove i šikare i naraste do 80 cm visine.
Ljekoviti dio
biljke: u proljeće i jesen sabire se podanak kojega je miris
nalik mirisu klinčića. Suši se u hladu na mjestu s mnogo zraka.
Ljekovito djelovanje: koristi se
za liječenje živaca, bolesti pluća, astme, reumatskih bolesti, slabokrvnosti i
bubrega koji su oboljeli od bubrežnog
kamenca.
BOKVICA
ŽENSKA ili TRPUTAC VELIKI — plantago major
Drugi
naz.ivi: paskavica, pitoma bokvica, široki trputac, velika
bokvica, bukvica.
Opis biljke: prizemni listovi bokvice ženske ili
trpuca velikog složeni su u obliku rozete, širokog su jajolikog oblika, na
rubovima djelomično ili svekoliko nazubljeni. Na golim listovima ističe se
uglavnom 7 provodnih žila. Cvjetna stapka je uspravna i okrugla a cvjetni
klasić je duguljastovaljkast.
Stanište: bokvica
ženska ili trputac veliki može se naći na zapuštenim livadama, pustim
zemljištima, stazama i putovima, ali i u vlažnim grabama od nizina do visokih
planinskih područja.
Ljekoviti dio
biljke: za lijek se sabiru samo listovi, a suše se u tankim
slojevima na hladnom i prozračnom mjestu.
Ljekovito djelovanfe: koristi se
kao sredstvo za liječenje rana i čireva jer suzbija upale. Isto kao bokvica
muška ili trputac muški, koristi se kao lijek protiv kašlja i za rastvaranje
sluzi, iako se u tome daje više prednosti trpucu muškom. Koristi se u liječenju
bolesti mokraćnog mjehura te čireva na želucu i crijevima.
BOR OBICNI — pinus silvestris
Drugi nazivi: bijeli bor, cam, divlji bor, lucevina, šumski bor.
Opis biljke: bijeli bor ima stablo koje može narasti više od 10 metara. Korijen bijelog bora prodire duboko u tlo. Dok je mladi, njegove grane i deblo pokriveni su smede-crvenkastom korom koja poslije postaje sivo-smedom. Grane se šire u obliku kišobrana. Iglice bijeloga bora sastavljene su u cupercima po dvije zajedno, duge su 5 do 6 cm, a boja im je sivo-zelena. Cvjetovi su jednodomni. Iz ženskih cvjetova oblikuju se mali cešeri, koji u pocetku imaju crvenkastu, a poslije smedu boju i postaju drvenasti.
Vrijeme cvatnje: svibanj, a sjeme sazrijeva tek u listopadu iduce godine.
Stanište: bijeli bor rasprostranjen je po cijeloj Evropi, a raste kako u brdskim tako i u nizinskirn podrucjima.
Ljekoviti dijelovi biljke: za lijek se upotrebljavaju mladi izdanci i iglice. Iglice bora, kao i sve iglice cetinara, valja upotrebljavati, po mogucnosti, neposredno nakon branja, jer se vitamin C gubi sušenjem, tako da iglice (cetine) koje se cuvaju više od godinu dana potpuno izgube svoja Ijekovita svojstva.
Ljekovito djelovanje: mladi izdanci bora koriste se u lijecenju zastarjelih katara dišnih putova, promuklosti, kašlja, laganijeg bron-hitisa, za inhalaciju i sl. Mladi izdanci i iglice koriste se, takoder, u lijecenju astme te u lijecenju reumatskh bolesti i gihta (uloga). Kod grceva izazvanih žucnim kamencima koristi se tek istekla smola. Za lijecenje odredenih boles.ti, iako rjede koriste se i cešeri.
BOSILJAK — ocimum
basilicum
Drugi nazivi: bosiok, bosilje, fasliđan, masliđan.
Opis biljke: bosiljak je
jednogodišnja mirisava, zeljasta biljka koja izraste 30 do 40 cm sa
razgranjenom stabljikom. Listovi su jajoliki i na kraju šiljasti. Mali, bijeli,
dvousnati cvjetovi nalaze se u gornjem dijelu stabljike i tvore pršljen.
Vrijeme cvatnje: od srpnja do kolovoza.
Stanište: bosiljak se
uzgaja u vrtovima i loncima. Cijela biljka je veoma ugodna mirisa.
Ljekoviti
dijelovi biljke: za lijek se upotrebljava cijela biljka
sa sjemenom.
Ljekovito djelovanje: bosiljak se
koristi za umirenje živaca, grčeva u želucu, lakše mokrenje, liječenje astme i
zapaljenje bubrega. Koristi se, također, za poboljšanje teka i protiv nesanice.
Sjemenkama bosiljka liječe se mokraćni organi.
BREZA — betula
Drugi nazivi: brez, brezuša, briza, brizovina,
metlika.
Opis biljke: postoje
dvije vrsti breza: bijela ili obična breza i cvetna ili sjeverna breza. U
liječenju Ijekovitim biljem obje imaju jednaku vrijednost.
Breza je 10
do 25 m visoko drvo s tankim, vitkim grančicama i bijelom glatkom korom što se
može Ijuštiti na listiće tanke poput papira. Listovi na peteljkama su koso
četvrtasti ili trokutasti, zašiIjeni i dvostruko pilasti. Cvjetne rese dugačke
su 3 do 4 cm, a razvijaju se zajedno s lišćem.
Vrijeme
cvatnje: konac travnja i u svibnju. Stanište:
rasprostranjena je na planinama, a nalazi se pojedinačno ili u skupinama.
Najčešće se nalazi na močvamom i vlažnom tlu, i kao ukrasno drvo po parkovima.
Ljekoviti
dijelovi biljke: za lijek se skupljaju sok, rese,
listovi i kora. Sok se vadi koncem veljače ili početkom ožujka, a lišće se bere
za vrijeme cijele vegetacije. Kora se prikuplja u proljeće i jesen.
Ljekovito
djelovanje: u prolječe, kad počnu kolati sokovi, probuši se rupa u
stablu. U nju se stavi tanka cjevčica pomoću koje dobivamo brezov sok. U soku
se nalazi šećer te, ukoliko ga grijemo da provri, dobivamo brezovo vino. Sok i
vino su odličan lijek za liječenje ateroskleroze, gojaznosti, bubrežnih
kamenaca i drugih bubrežnih bolesti. Uklanja slabo rnokrenje, bjelančevine u
mokraći i čisti krv.
Čaj od brezovog lišća i resa pojačava
izlučivanje mokraće, odstranjuje kiselinu iz organizma te liječi groznicu,
reumatske bolesti i vodenu bolest.
BETONIKA ili KLAŠ — betonica officinalis (stachys o.)
Drugi naz.ivi: betunika, crvena metvica, cistac, gušar, petonika, ranilist, ranjak.
Opis biljke: betonika ili klaš malena je biljka s duguljasto-jajastim crvenim listovima što su nazubljeni na svojim krajevima. Cvjetovi su skupljeni u 10 cm dugacki cvat sa ružicasto-modrim cvjeticima.
Vrifeme cvatnfe: od srpnja do rujna.
StaniSte: betonika ili klaš raširena je po cijeloj Evropi, a nalazi se na vlažnim livadama, svijetlim prozracnim šumama, zatim, na suhim šumskim livadama, suncanim obroncima i brdskim livadama.
Ljekoviti dijelovi biljke: za lijek skupljaju se listovi i korijen, i to za vrijeme cvatnje. Suši se na sjenovitom i prozracnom mjestu.
Ljekovito djelovanje: listovi betonike ili klaša služe u lijecenju rastrojenih i slabih živaca, padavica, žutice, astme, za cišcenje pluca, protiv povracanja krvi, žgaravice, vodene bolesti, reumatskih bolesti, uloga (gihta) i želucanog katara. Korijen se koristi kod povracanja i otrovanja.
BOKVICA MUSKA ili TRPUTAC MUŠKI — plantago lanceolata
Drugi nazivi: konjska rebra, mala bokvica, koncula, žilovlak.
Opis biljke: bokvica muška ili trputac muški trajna je biljka s prizemnim, uskim, sulicastim, golim i žilavim listovima. Na listo-virna je naglašeno 3 do 5 provodnih žila. Cvjetna stapka je bez listova, uglasta i uspravna, a završava zeleno-smedim cvijetnim klasom. Plod je dvosjemeni tobolac.
Vrijeme cvatnje: od svibnja do pocetka rujna.
Ljekoviti dijelovi biljke: za lijek se skupljaju korijen, listovi prije cvatnje, a sjeme nakon što sazrije.
Ljekovito djelovanje: bokvica muška ili trputac muški sadrži mnoge Ijekovite tvari koje joj daju sposobnost u lijecenju svih oboljenja organa za disanje, osobito kod vece ili manje nakupine sluzne izlucevine. Izvrstan je prirodni lijek kod plucne astme, upale plucnih vrškova, kašlja, hripavca, cak i tuberkuloze pluca.